OVO SE NIJE ZNALO O TITOVOJ SMRTI?! Čovjek koji je isključio aparate koji su Broza držali na životu…

Tito-u-bolnici

Anesteziolog i kirurg prof. dr. Predrag Lalević – jedan od specijalista u brojnome konziliju, koji se četiri mjeseca grčevito borio za život maršala Josipa Broza Tita, doživotnoga predsjednika SFRJ, izveo je čin po kojemu će biti zasvagda spominjan u povijesti negdašnje države.

“U prijepodnevnim satima počela je hemodijaliza. Međutim, poslije izvjesnog vremena, došlo je do pada krvnog tlaka koji se nije popravljao, pa je morala biti prekinuta. Svi članovi konzilija, dežurni osobni liječnici, te najbolje i najstručnije medicinske sestre koje su njegovale predsjednika, okupili su se oko kreveta. Tito se lagano gasio. Respirator je normalno radio, ali su se na EKG-u zapažale promjene koje su ukazivale na skori kraj. Konačno, u 15.05 sati EKG je pokazao ravnu liniju – znak da je srce prestalo kucati. U punoj tišini proveli smo pokraj kreveta još 15-ak minuta, a onda sam pogledao profesora Bogdana Brecelja – najstarijega u konziliju, koji je za dva dana trebao zakoračiti u sedamdeset i četvrtu – pokazujući mu aparate koji su i dalje zvučnim signalima pokazivali da rade, na što je on kimnuo glavom. Bio je to znak da ih isključim. Isključio sam respirator, EKG monitor, pejsmejker i elektronsku pumpu za ubrizgavanje lijekova u venu. Potom smo napustili sobu i pošli da sastavimo završni izvještaj o predsjednikovu liječenju i smrti”, izjavio je dr. Predrag Lalević u razgovoru s Perom Zlatarom, dopisnikom Jutarnjeg lista iz Beograda.

Kako ste doživjeli trenutak dok ste isključivali sprave koje su održavale Tita na životu i time mu ga prekinuli?

“Doživio sam ga kao poraz, onako kao što svaki liječnik doživi smrt pacijenta, ma kako on bezizgledno bolovao. Unatoč nadljudskim naporima, koje sam s ostalim kolegama uložio skrbeći nad predsjednikom, vrlo često po dvadeset jedan sat dnevno, dakle uz jedva tri sata sna!” odgovorio je prof. dr. Lalević.

Tito je na respiratoru bio zadnjih 68 dana života. Hranu je dobivao infuzijom. Godinama poslije, u jednoj njemačkoj bolnici, Laleviću su prigovorili da je mrtvog čovjeka danima držao na respiratoru.

“Mozak mu je bio živ i to je bilo medicinsko opravdanje zašto ga sve do tad nisam skinuo s respiratora”, rekao je Lalević za zagrebački list Express. Ali to nije bio jedini razlog…

Ne manje važan bio je onaj politički. Stane Dolanc, moćni šef policije i čovjek kojega su mnogi vidjeli kao Titova nasljednika, u pozadini je stvarao atmosferu straha. Dolanc je, dok je Tito još bio na životu, proširio glasine kako iz Bugarske, u tri kolone, ruski tenkovi izbijaju na bugarsko-jugoslavensku granicu.

“Državnom vrhu”, rekao je Dolanc Titovu liječniku, “važan je ne samo svaki dan, već i svaki sat….”

Bio je to dio borbe za vlast u posttitovskoj Jugoslaviji, državi koja će na respiratoru provesti još deset godina, a onda odumrijeti u seriji krvavih ratova…

Povezano:

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*